петак, 19. фебруар 2016.

"Rekla sam kraj.U tome je bilo i malo nade da nećeš dozvoliti da dovršim započetu rečenicu.Verovala sam da nećeš dozvoliti da izgubiš devojku koja je živela za tvoj osmeh,tvoju sreću,tvoje dobro.Nikad nisi umeo da razumeš šta znači voleti bezuslovno.Ne,naravno da nisi jer si uvek voleo bez srama,bez puno emocija. Neka tebi tvog života,tvoje sreće.U tome sam imala više udela nego i ti sam.Moći ćeš sa osmehom i ponosom da kažeš da si bio voljen od devojke koja ti je bila odana i koju si ti puno puta prevario i lagao danima,mesecima.Treba te svrstati u Ginesovu knjigu rekorda za dvoličnost.Ali...Uvek postoji to ali.Ne zaboravi,mili.Imam kec u rukavu,ali nije potrebno da ga upotrebim kasnije kada budeš poverovao da si pobedio.Život ti sprema veliko iznenađenje koje nisi očekivao i dobićeš ga kada se budeš najmanje nadao. Tog dana me ne traži.Neću ti pomoći,ne želim.No,moliću za tebe,da te poštedi.Da ne osetiš ovo što ja sad osećam,da ti ne sruši život u jednom minutu kao ti meni danas.Jer ipak,čovek sam."

Нема коментара:

Постави коментар