петак, 31. октобар 2014.

I sinoć,kao i prethodnih noći sanjam ga.Ni u snu mi ponos ne da korak napravit.Opet je bio 'niko','slučajni poznanik',i neko samo moj u mašti...
Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede.

уторак, 28. октобар 2014.

Još uvek se sjećam kako nas je daljina sjebala.
“Neki glume da vole i lako im je…Ja glumim da ne volim i tesko mi je.”
“Onu glupu utjehu da vrijeme lijeci sve zadrzite za sebe,mene zajebite…”
“Ženama je potreban samo mali znak,nagovještaj,jedan mig,nevidljiv detalj,sitan povod,a zatim sve rade same: vole,pate,nadaju se,maštaju i plaču.”
“I onda te sretnem.Onaj isti grc u stomaku.Ma to je nesto staro,davno proslo.Nista strasno,nista bitno.”
Na kraju svako dobije ono što zaslužuje.Ne bojim se za sebe.Plaši me ono što ćeš ti dobiti.
“Jer,ja sebi nisam važan koliko ti meni značiš.”
Najbolji su muski prijatelji.Sa njima mozes pricati o bilo cemu,zezati ih a da znaju da ne naljute,vredjati ih a daznaju da ne mislis zbiljno.Moes se lepo zabaviti i nasmejati,shvatiti neki njihovmnacin razmisljanja.Dobiti iskren savet,a najvaznije od svega mozes reci svije iskreno misljenje.Dobiti pravi muski zagrljaj i biti sigurna da te nece izdati nikada
"Sve sto zelim jeste da pobjegnem.
Od svega.
Od ljudi.
Od ovog grada.
Od tebe."

субота, 25. октобар 2014.

'Ah,ona,kako nju opisati.Drska,mlada,lepa.Imala je taj stav kojeg bi svi odmah prepoznali,tu energiju koja bi učinila da je svako istog trena zavoli.Što je to u njoj,prijatelju?Kako li je uspela samo tako uzeti moje srce? Možda zato što je uvek bila hladna.Hladna prema svakome,ali opet tako draga.Kako da ti je opišem.Ona je jedna od onih koju voliš ili ne voliš,tako su mi rekli.Ali veruj mi,ne voleti je nešto najteže što sam ikad morao odglumiti.Ledena kraljica,ne mogu otopiti njeno srce,ali mene je njen osmijeh već odavno osvojio.'
“Ona je oduvek volela da sanjari.Beznadežna romantičarka koja je i protiv svoje volje uvek u ljudima videla samo dobre strane.”
“Što je prošlo,prošlo je I čovek nauči da gura dalje.”
"I dalje verujem da negde tamo daleko ima nade za nas"
“Varaš se.Volio sam ja tebe.Voljela si ti mene.Nisu nas voljeli drugi.A to ti je bilo važno.”
Želim da imam dovoljno pameti da pamtim one koji pamte mene.I dovoljno snage da zaboravim one koji su zaboravili mene.
Greške služe da iz njih učimo,a ne da ih ponavljamo.
Djevojke su takve.Zaljube se u riječi.Tačno.Ali,to,da li će te voljeti.Zavisi .. Od učinjenih djela.
Svako ima svoju priču i svako je prošao kroz nešto što ga je promijenilo.
Glumci.Eto,to smo mi.Sve dok ne padne noć.Onda sanjamo ono što jesmo.
Vidjeti ljude kako se mijenjaju nije tuzno.Tuzno je prisjecati se kakvi su bili nekada.
Bio sam srećan.Ne samo da sam se navikao na nju,nego nisam više mogao bez nje…
Sa osmijehom i zagrljajem nikada ne možeš pogriješiti.
Stvar je u tome što sam uvek ja ona osoba kojoj je više stalo.

петак, 24. октобар 2014.

Čovjek uvijek kasno shvati dvije stvari:
- Šta je imao.
- Koliko je izgubio.
Bolje biti sam nego necija igracka...
“A šta ako sam izabrala nekog ko nije izabrao mene?”
Može ona mnogo toga da izdrži,ali da se ne nasmije kada ga vidi,teško.Ljubav je to,sreća.
Ožiljke koje ostavljaju bliski ljudi,ne može izlečiti niko.
Znali su gde udaraju.
'' Ja nikome o tebi ne pricam,samo vrtim film na sto nacina,u srcu tuga ordinira .''
'' Sve nas je razdvajalo.Ljudi,ulice,kilometri,pogrešne odluke,neprospavane noći. ''

четвртак, 23. октобар 2014.

среда, 22. октобар 2014.

“Kada su im se oči srele,još jednom je shvatila koliko je on poseban.”
“Dokaz ljubavi nije koliko vremena provedemo zajedno,nego koliko vremena možemo jedno bez drugog.”

Snaga ne dolazi iz fizickih kapaciteta.
Ona dolazi iz nesalomljive volje.
"Da biste uspeli,potrebni su vam prijatelji.Da biste veoma uspeli,potrebni su vam neprijatelji."
"Ovu ljubav ne dam ni za šta na svijetu,čuvat ću je sebično - kao kap vode na dlanu.Onako kako se čuva najdragocijenije blago na svijetu.I do kraja života želim biti toplo i nježno ušuškan uz nju."
"Kažu da je najljepše kada imaš nekoga s kim možeš da šutis,ali ja s tobom nemam to.Kada sam s tobom,imam potrebu da ti kažem sve najljepše riječi ovoga svijeta i da nikada ne ušutim."
"Zaboravi ga.Zaboravi način na koji priča i način na koji hoda.Seti se da je izabrao nju.Zaboravi kako miriše i kako se smeje.Seti se da je rekao da nikada neće otići.A otišao je.."

уторак, 21. октобар 2014.

A rekao je :
'Nikadate neću napustiti'...

Kako je moguće da mi nedostaje neko ko nikada nije bio moj?
Samo jedno mi još reci.Pogledaj me u oči i kaži je li bolelo barem malo kada si njoj govorio isti tekst kao i meni.
Jebeš status ako se ne pronađe osoba kojoj je posvećen!
“Tako smo stajali,nesposobni da se razdvojimo,nesposobni da se spojimo,kao zatočenici sopstvene neiskrenosti.”
“Za osobe iz razreda:
1.Nije vaša briga sa kim ću se družiti.
2.Nije vaša briga šta ću nositi u torbi.
3.Nije vaša briga da li ću doći čupava ili lepo očešljana u školu.
4.Nije vaša briga da li ću ja kasniti na čas ili neću.
5.Nije vaša briga da li ću dobiti keca ili pet.
6.Nije vaša briga kako ću ja pričati.
7.NIJE VAŠA BRIGA MOJ ŽIVOT,KAO NI MENE ZA VAŠ.GLEDAJTE SEBE.”
“Toliko ‘prijatelja’ imam,da kad sam u problemu,tačno ne znam kome da se obratim…”
Ponoć.Telefon vibrira.Poruka.Dobila je poruku.Znaš onaj tip poruka,gde maziš ekran jagodicama prstiju dok ne utoneš u san?Koje čitaš,dok te ne zaboli vilica od razvučenih usana?O,znaš li Ili ti samo nedostaju?

недеља, 19. октобар 2014.

Dozvoli ljudima da te grle...
Po onome kako te pritisnu,znas ko od njih koliko i kako te voli.
Može proći i godina.Dvije.Tri.Da ti se ne javi.Nikako.A,onda iznenada dobiješ poruku.I to je normalno. Neke usne se nikada ne izbrišu.Iz sjećanja.
“Rame umesto jastuka.Zagrljaj umesto ‘šta ti je’.Za sreću dovoljno.”
Ti u svakom pronađeš nešto moje,a ja ni u jednoj ne mogu pronaći tvoj lik..tvoje nešto.

субота, 18. октобар 2014.

Mislim da je najteža stvar na svetu priznati nekoj osobi da ti se sviđa.Potrebno je mnogo hrabrosti a još više ljibavi.
Pogledom mamim te,usnama radim te.
Nikad ne znaš koliko je citat dobar dok ga ne proživiš.
Novi mjesec,novi život,nova ja...Ali stari ti.Još me koštaš...
“Čuvaj se za nekoga kome će značiti što si tu.”
Čekaj momka koji bi uradio BILO ŠTA, samo da bude tvoje SVE.
Moje tijelo ne moze da podnese.Slomilo se.Predalo se.
Zelim te!Zelim da moji prsti dodiruju tvoje lice,tvoje tijelo!
Trebas mi!Trebas mi vatru koju si zapalio da ugasis...
Osjecam te...
Osjecam tvoju zelju.
I gorim!
Kad izgubite dijete u sebi,izgubili ste najvrijedniji dio.
Naravno da će joj postati svejedno.I to će biti mnogo loš dan u tvom životu.
Naravno da će joj postati svejedno.I to će biti mnogo loš dan u tvom životu.

петак, 17. октобар 2014.

"Ponekad se može voljeti iako se unaprijed zna da kraj neće biti sretan.To ne znači da je priča manje važna, manje značajna."
Onaj koji doista voli,voli u tišini: u djelima,a nikad riječima.
I eto tako.Prespavaš život,sanjajući nekoga koga nemaš.
Ja?
Znaš mene.
Ja sam se rodio zaljubljen.
A večeras sam konačno saznao i u koga.
Želim da mi dođeš i da me poljubiš,i da sve prođe,sve osim nas.
Kako se odlazi od nekog s kim želiš ostati zauvijek?
Nauči čovjek da voli ono sa čime živi.Isto tako,nauči da živi bez onoga što voli.Bude ne prespavanih noći i suza, bude svega...Ali,sve čovjek nauči vremenom.
"Nije ovo loše vrijeme,ovo smo loši mi.Mi smo ti kojima život prolazi voljeći pogrešne i gazeći one prave."
Zato te i volim.Zato jer mi ne treba nijedan razlog za to.
Ona nije baš bila borac.Samo bi ušutjela.Po tome sam znao da se ljuti na mene.
A branim tebi da me ikad zaboraviš,branim ti da snove mi slomiš,jer ja padam i ustajem zbog nas i pravdam tebi sve u zadnji čas.
Svako od nas,prije ili kasnije,u životu dobije udarac tamo gdje najviše boli.
Kažem vam,svako,baš svako.I onda,ili ojačaš ili te bol uništi.
Da mi je bit ponovo dijete,gdje su jedina bol bila ranjena koljena.
Nije bitno šta osjećam,gotovo je.
Ja sam od onih žena koja se pretvara da ništa ne primjećuje,a ustvari već odavno zna sve.
''Hoćeš li se opet vidjeti s njom?''
''Hoću: rekla mi je da je čekam na istom mjestu 2028. godine.''
''I to je nešto. Šta je dvadeset i osam godina naspram nikad...''
Kada smo se prvi put sreli nisam imala pojma da ćeš biti tako važan za mene.
Bez razuma ljudi možda ne bi imali najpametnije odluke,ali bi sigurno imali onoga koga vole,pored sebe.
Ako ona želi samo tebe,nema potrebe da brineš ko želi nju.
Svako ima svoju priču,i svako je prošao kroz nešto što ga je promijenilo.
- Šta ti je?
- Ništa.
- Je l' te mogu zagrliti?
- Zašto?
- Da prođe to "Ništa".
'Otisao je nekoj drugoj,i to boli me.''
Niko u stvari ne zna šta nam je kada kažemo,, dobro sam''.Kroz samo te dve reči prošlo je dosta naših suza,bola i patnje,krili smo to u sebi.Plašili smo se da nas naši prijatelji ne ostave,baš oni koji su nam odlglumili prijateljstvo.
Veceras sakupljam prasinu proslosti,veceras si ti samo u mojim mislima,veceras samo zbog tebe pustam ovu tajnu suzu,za koju niko nikad saznati nece...
Poazao mi je šta znaci voljeti i onda otišao.
A najteže je krenuti dalje.Nastaviti kao da nikada ništa nije bilo.Da više ne razmišljaš o prošlosti nego samo o budućnosti.Ustajati svako jutro nasmijana.Povjerovati opet nekome i opet se nadati da nisu svi isti..
Kad nekog već ne želite u svom životu,objasnite mu to.Svako brisanje iz života bez prethodnog objašnjenja može vaše razloge učiniti samo gorim nego što stvarno jesu.
Da nisi još uvek zaljubljen u nju,ne bi je spominjao,niti bi imao osmeh kad bi ti je drugi spomenuli.
“Neće da prizna koliko se nadala.A ne zna čak ni čemu.Njemu?”

четвртак, 16. октобар 2014.

A problem je u tome što svi padamo na lepe riječi,duge zagrljaje i na onaj osjećaj da je njima zaista stalo...
Zelim da satima pricamo o glupostima,da se ponasamo kao djeca,da gledamo filomove,da se gnjavimo.
Da te pozelim,da me pozelis 10 puta dnevno,da znam da ces uvijek biti tu za mene.Zelim da mi budes i prijatelj i ljubav,da me nasmijavas jer jebiga,mozda sam lud ali to je meni bitno.
Prošao si pored mene.Taj tvoj tužan pogled sakriven osmehom mi se zario u srce poput najoštrijeg bodeza.. Nisam želela da ti pokažem da mi još uvek značiš,da sam još uvek ona ista koja ti se nada i koja bi sve dala za jedan tvoj nežni poljubac...Ali ko zna?Možda nekada i pregazimo taj ponos koji mnoge razdvaja i čini nesretnima...Možda ponovo nekada,negde...Nekako...Ti i ja..
Da,on opet samo on.Iako nije bio toliko savrsen meni je bio najbolji.I da volim ga, kako da ga i ne volim kada je ostavio trag u mom srcu.Slusaj trag,on zivi u mom srcu.Tesko je,ne bih zelela da ode,a ipak mozda je i tako bolje za oboje.Voli i on mene znam,ipak ponosno musko.Mozda smo mi bili pravi u pogresno vreme,cekacu pravo vreme i zamisljati njega pored sebe.
Lose je lagala... Cesto je mislila na njega, a jos cesce joj je trebao.
Svi mi imamo svoj zamišljen izgled dečka/cure.Moj je eto,bio sa tamnim očima i tamnom kosom.S najljepšim osmijehom i blesavim ponašanjem.I našla sam ga.I bilo je savršeno.Tu sam ja da zeznem stvar.Otjeram ga od sebe bez ijednog pametnog razloga.Kada shvatim koliko sam zapravo pogriješila,njemu je osmijeh već izmamljen tuđim šalama.Volim ga ko nikoga, ali ne prilazim mu više.Da kvarim njegovu sreču ne želim.
“Tako je tesko kad si duša neshvaćena,kad voliš,a ljubav ti nije uzvraćena!Kada od snova tvojih ostanu samo zgarišta,i kad ti neko znači sve,a ti njemu nista!”
I sada kada se sve zavrsilo,kada smo od reci "mi" ostali samo ti i ja,okrenem se na trenutak i setim se svega. Apsolutno me zaboli svaki misic, usne zadrhte,a jedna hladna kapljica koju inace zovu 'suza' se slije niz moje bledo lice.Ostali su ti lepi trenutci duboko urezani u meni,svi osmjesi,sve svadje,prepiranja, nerviranja, zezanja..Svi zagrljaji i taman kad osetim to prokleto nedostajanje,setim se da si me ostavio na najlepsu novogodisnju noc,i ta prelepa slika iz koje naviru secanja nestane.Tada shvatim da ne trebam vise da patim,i otezavam sebi.Setim se nisi vredan toga..
Bila je bezobrazna,stalno se svađala i ljutila,uvek je morala biti u pravu, mislila je da me boli kada me udari jer joj se nije sviđalo šta sam rekao.Bože,koliko je bila posebna.Smejala se kao ni jedna druga devojka, pravila je retardirane face zbog kojih bi se ja uvek smejao,sve sam joj mogao reći.Šteta što joj samo jednu stvar nisam nikada mogao reći.Nisam joj mogao reći koliko je volim.Jednostavno,nisam mogao.A voleo sam je,itekako.
I onda shvatiš da jednu osobu voliš.Da ti je ta osoba bila najbolji prijatelj,sad nešto više od toga.Da bi za tu osobu život dao.
Dođu čoveku te tmurne noći,kada mu san ne dolazi.Kada samo ležiš i razmišljaš o svemu što je bilo i što je moglo biti.To su one noći koje nas razumeju.Noći,koje nas vraćaju u prošlost i šalju u budućnost.Ali,retki su ti koje noć šalje napred.Najviše ima nas koji se vraćamo u prošlost.Davnu ili ne,ali ipak,prošlost.Punu emocija,slika,uspomena i sitnica koje život znače.Noću,imamo vremena koliko nam duša ište,a ipak,sve bi dali da se vratimo u prošlost i da je produžimo za minut-dva. Noću,letim u prošlost i zamišljam nju.Eh.Te sile neprospavane noći zbog nje.Ne zameram joj to.Niti ću.
Zima,sneg,mraz,bol...I opet sneg na ulicama gde su svi nasmejani ili bar tako izgleda, gde su svi zaljubljeni,ili se samo radi reda drze za ruke,bez razloga,setajuci istim stazama,koje pahulje snega iznovana prekrivaju.. O,njima je najteze,tako lepe,potpuno iste,bele,a,svi ih gaze,ne mare za njih.Svi negde jure,zure,trkaju se sa vremenom,zaostaju za vetrom,spremaju se za praznike,one najlepse koji dolaze,svi oni imaju nekog,nekog ko ih voli,a sta je praznik bez takve osobe?Mraz..Tako hladno,a ipak lepo,vedro nebo,prepuno zveda,i svi izlaze kako bi ih gledali,zaboravljajuci hladnocu,bitna je magija.A da mi sami,ostavljeni,batalimo sve to,tu magiju koja nam mazi oci?Da ostanemo sami u sobi,ispijajuci vino koje imamo samo za sebe i nastavimo sa gasenjem pikavaca dok gledamo na ulice,ocekujuci da neko naidje..Ne neko,taj tvoj neko,koji ce ostati ispod prozora i slusati dok dises..Jedno su snovi,dragi moj,realnost je sasvim drugacija,realnost ona,kada shvatis da si ostao bez crvene kapi u flasi i da gasis poslednji pikavac,kada vidis da se vatra u kaminu gasi,i vidis macka koji je uvek tu,mota se oko tvojih nogu i trazi pogodno mesto da zaspi..Onda pomislis da otvoris vrata terase i stanes kako bi te sav sneg prekrio,pozelis da se radujes.Ali ti i dalje sedis i cekas, cekanje se isplati,i kunes zvezde jer su daleko i vide gde je on sada,a ne pricaju ti nista,ne daju ni najmanji znak.Cekas da neka zvezda padne,i tada ces znati,on je na tom mestu gde se ona ugasila.


I nemoj da razmisljas o meni,da se pitas zasto sve ovo radim,sam si odlucio sta ce biti sa nama.Kruze price kako me ne poznajes,kako si pun ponosa,izdao si me mali nakon svega,a to sam najmanje ocekivala.Davao si mi snage da verujem u cuda,bio si dokaz i razlog mojoj sreci.Mozda je sve ovo uzalud,zapravo jeste sigurno,ali zapamti dobro,sve se vraca,sve se placa.Zavoleces i ti,onako ludo,detinjasto,a onda ces se setiti mene i svih mojih gluposti koje sam radila za sebe.Shvatices da niko nikada nece toliko da te voli,zabolece te nesto u grudima ali neces da priznas,hodaces ponosno,rusiti sve pred sobom,dok cu ja umesto tebe nositi tvoj deo srama u sebi,cutati i gledati tvoje naredne poteze.Poteze u kojima si odlucio da me smrvis i zgazis do kraja.Ali ja sam borac,necu da se dam,sada nemam snage i volje da se borim,ali obecavam,sledeca bitka je moja,a ti gledaj kako gubis.
Često mi dođu dani sivi,

Svako,samo mene krivi.
Poželim da odem negde,
Al' shvatim da tako je svugde.
Negde, 'de me niko ne zna,
Tamo,gde je samo moja pesma.
Tamo,gde sreća živi,
Gde mene,niko ne krivi.
Tamo,gde tuga nestaje,
Gde svaka patnja prestaje.
Gde moja pesma je,
Gde ona moja je.
Tamo,nikakve brige nemam,
I samo ,pesme pevam.
Negde ,gde ću biti sasvim sam,
Gde nikog ne znam.
I tamo će biti osmeh njen,
A moj svet,će biti savršen.
Ne shvatam sama sebe.Hiljadu puta si me slagao,a ja sam ti hiljadu puta poveorvala.Ne znam ni sama zašto, kako,ali poverovala sam ti,uvek.Sama sam sebe lagala,uveravala u to da si ti u pravu,a da svi ostali lazu.I pored hiljadu stvari koje ukazuju na suprotno,ja sam verovala samo tebi.Hiljadu puta si me povredio,a i dalje ostaje isto.Za mene,ti si bio najbolji.Pisem u proslom vremenu.Da,nekad bilo.Nisam vise naivna.Prebolela sam te.Više nisi bitan.Više me ne možeš povrediti.Je l' ti krivo sada?Možda i jeste.Sigurno jeste.Izgubio si nekog' ko te voleo,mnogo.Još nisi shvatio,ali docice to s vremenom.Shvatićeš koga si izgubio.Meni nije krivo.Uopste.Izgubila sam nekog' kome nisam bila bitna,ni najmanje a ti,ti si izgubio mnogo više.Izgubio si nekog' ko je bio spreman za tebe i život dati.Shvatićeš nekad.Kajat' ćeš se.O da,hoćeš.Ali kasno je..
Kako smo bili bliski jedno drugome.Sve si znao o meni,poznavao me kao nijedan drugi,uvek sam ti bila na prvom mestu.A sad?Sad je sve drugačije.Kako je čudno kad kao stranci prodemo jedno kraj drugoga, pravimo se kao da se ne vidimo,skrivamo poglede kao da se ne znamo.Pitam se da li i tebe to boli kao mene.Da li si sve nase lepe dane,uspomene i razgovore zaboravio?Pitam se da li i ja tebi pocnem faliti kad padne mrak i da li i tebi krene suza kada čujes nasu pesmu.Previše pitanja a premalo odgovora.
“Pitao sam je jednom da li me iskreno voli.Pogledala me i najponosnijim glasom rekla “vise od icega na svijetu”.Pitao sam je jednom da li bi podnijela da me izgubi,rekla je da bi,postala je s vremenom jaka.Pitao sam je jednom i sta bi da je ja prevarim,samo se nasmijala,“ne bih nista,to bi opet bila tvoja greska,ti bi bio mrtav za mene a umro bi jos jedan put dok bi me zaboravio”.Pitao sam je da li bi ona mene prevarila, namrgodila se “ni za zivu glavu,nisam u tom fazonu valjda do sad vec znas”.Vise joj pitanja nisam postavljao, donekle je smirila moje strahove,znao sam da ne laze,da vrijedi da je cuvam i da cu se kajati,ako je ikada pustim.”
I kao što nove godine ne brišu prošle,tako isto i nove uspomene ne brišu stare.
Interesuje me kakve su ti misli kada čuješ moje ime....
Interesuje me kakve su ti misli kada čuješ moje ime....
Super dan za provesti ga sa voljenom osobom uz jagode i neki sladoled,za sad imam jagode i sladoled.
Svaki dom moze biti dvorac,ako su kralj i kraljica zaljubljen.
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome tijelu drhtiš u samoći,
Cijelo moje biće to je trepet sjene;
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
Od tebe su moje oči zasjenjene.
U naletu požude ti si zastao zbunjen,
Poznao si da je ljubav velika istina nad istinama.

Taj odsutni glas tvojih usta, ta pjena tvojih riječi,
To je sjetna i opojna muzika koja začarava dušu.
'Razum nam može kazati šta treba da izbegavamo,ali nam srce jedino govori šta treba da radimo.'
"Kad žena postane ravnodušna znaćete
da ste je izgubili.Nema tu ni bijesa,ni
mržnje,a kamoli ljubavi.Kad nastupi
ravnodušnost,nema nazad,nema
pokajanja.Suprotno od ljubavi nije
mržnja,već ravnodušnost."
“Eto,u životu je,na žalost,tako:trnje dobijaju živi,a ruže mrtvi.”
Nikada joj nisam dozvolio da mi zaviri u srce,previše sam se bojao da je ne izgubim.A izgubio sam je baš zbog toga.
“To ti je glupo žensko prokletstvo.Sve znamo,ali ne prestajemo da plačemo.Niti da volimo.”
Sada je dovoljno hladno da me grliš i retko kad pustiš.
Nema ljepšeg osjećaja na svijetu nego kad srce poslije jedne pauze ravnodušnosti,ponovo zatreperi od ljubavi.
“- Ko ti je to? 
- Neko jako drag. 
- Pa niste djelovali pretjerano blisko .. 
- Sa nekim ljudima prekineš sve kontakte, ali nikad ne prestaneš ih voliš.”
"Tako to počinje.Pogledate nekoga koga nikad ranije niste videli i prepoznate ga.To je sve.Samo ga prepoznate.Onda sve počne..."
“Imao je mnoge djevojke.Ali je ona bila jedina koja je imala njega.”
Postoje ta neka mjesta na kojima covjek provede najljepse dane.A ostatak zivota provede ceznuci za tim danima.
Reci mi,kako je to kad nekoga voliš?To je ono kad ne spavaš i ne jedeš zbog njega?Kad se pronalaziš usvakoj pjesmi?Kad čekaš kraj mobitela u nadi da će stići poruka od njega?Kad ne možeš učiti jer se slova mješaju stvoreći njegovo ime?Kad želiš pričati svima samo onjemu'Mislim da znam kako se voli,ali reci mi,kako je kad si voljen?


Ne mogu da budem sa muškarcem od kojeg sam ja veći muškarac.
“Sve što ne pronadješ u pogledu ne trudi se ni da tražiš”

среда, 15. октобар 2014.

Stalno se pitam jel' izbrisao naše razgovore,seti li me se ikad.Šta osjeti kad mi neko spomene ime…misli li ikad o meni,o nama i svim onim zajedničkim trenucima.

уторак, 14. октобар 2014.

Nemoj se bojati voleti ponovo.Samo zato što prošla ljubav nije uspela,ne znači da iduća neće.

понедељак, 13. октобар 2014.

Ukratko, ne postoji lepša stvar od zagrljaja.
Toplog i bolnog.
Onog koji se ne pušta satima.

Bolje da nikada i ništa nije bilo...
Niko nije toliko lep da ti zaslužuješ da te gazi.
Ureži to sebi u razum, neka ti bude za zauvek.
Ne kuliraj me previše.Jednom će ti nedostajati moja ludost..kad postanem hladna i daleka..Baš kao ti.
Ako je možeš nasmejati kada je tužna,možeš sve.
'Sta je bilo,bilo je,sto se nocu desi tu i ostane'

недеља, 12. октобар 2014.

Pronađi srce koje će te voleti kada si najgori i ruke koje će te čuvati kada si najslabiji.
Tvoj dodir hoću,neću bilo čijii.
Danas je lako biti dama.Samo izbaciš grudi,naneseš par kilograma šminke i popneš se na visokim štiklama.
A dama je,ipak,ona najljepša iskra.Dama je nježan dodir i topao osmijeh,mekan poljubac i bolna suza. Nešto što su mnoge "dame" zaboravile biti.
Sve se može objasniti.Naravno,ne i svakome.
Sve se svodi na karakter.Sa koliko snage podneseš poraz i da li si u pobjedi ostao nogama čvrsto na zemlji.

"Nije ovo loše vrijeme,ovo smo loši mi.
Mi smo ti kojima život prolazi voljeći pogrešne i gazeći one prave."
Ti pojma nemas da sam ti na korak, dva.
Budi mi blize od blizu samo tvoja sam...
Ugasi svetlo iii...
"Tješila sam druge,dok je meni trebala utjeha više nego njima..."
''Rijetko koja žena ima muškarca koji joj je dokazao da nisu svi isti.''
Bez obzira na to,koliko su daleko,kad su ti potrebni,ljudi se dijele na one: "Ne mogu sad" i one: "Odmah dolazim!"..
"Niko ne zna sto smo se rastali.."
Ljubav nije samo nešto što osjećaš,ljubav je nešto što činiš.

среда, 8. октобар 2014.

Preleti beskonačnost i pobedi vreme,maštu,ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji.
Pogledaj nazad.Nasmij se,zaplači,sjeti se.Ali nikada nemoj živjeti u prošlosti.
Među ljudima budi čovek.Među psima budi vuk.

Kad si srećan uživaš u muzici...Kad si tužan razumeš tekst

"Dođeš ti meni u snove pa se ispričamo k'o nekad,k'o nekad se smeješ i opet odeš,i dugo još odzvanja taj smeh...Znam da sam budan tek kad mi suza niz lice krene.."
Ne dozvoli da te usamljenost vrati nekome,kome nije stalo do tebe.......
Ljubav na daljinu postoji,ali gotovo da ne postoje ljudi koju su spremni na nju.
'Htela sam njega ko zvezda s' neba,pao je gde treba'
Kad te vidim srce kuca bum,bum
Pitao sam profesora
- Sta je ljubav?
- Rekao je da nije ucio taj predmet.
Pitao sam vozaca
- Sta je ljubav?
- Rekao je da ne zna taj put.
Pitao sam dete
- Sta je ljubav?
- Reklo je da ne zna tu igricu.
Pitao sam ludaka
- Sta je ljubav?
- Rekao je da je to razlog zbog kojeg je postao lud."
- I od svih, ti nađeš mene bez auta.-
- Imat ćeš ga, a onako bi bilo prelako. Svaki bi me vozio gdje god treba.
- Upravo tako?-
- ...ali koliko bi njih prehodalo sve ono što si ti prehodao zbog mene?-
Ivona Radić

петак, 3. октобар 2014.

“Znala sam da još gajim snažna osećanja prema njemu,ali nikome nisam priznala dubinu tih osećnja,ni sebi”.
Sto te vise volim sve manje imam te.
"Negde usput,stvorilo se prijateljstvo.Veza između dve žene koju nijedan muškarac ne može da razumije."
Mila deco moja!!!
Sada kada ste odrasli, niste vise samnom..
Zivite svoje zivote,kako umete i znate,tamo negde daleko.
Nadam se da zivite onako,kako majci i pricate...
"ZDRAVI,SRECNI I POSTENI,TOPLOG SRCA I DOBRE DUSE,za sve ljude bez obzira na sve ".
Onako,kako smo vas ja i dragi otac naucili.....
Nekad,kad ste bili mali,kad ste bili uz mene,MAJKA,vas je pokrivala svojim rukama,grejala i bodrila srcem svojim.....
A danas,kada ste daleko od mene,
grejem vas svojim mislima i pokrivam svojim molitvama,svaki dan i svaku noc.
"Da Vas vecno cuva dragi Bog i njegovi andjeli " .
Zagrljaji su stvoreni kako bi ljudi znali da ih volite,a da pritom ne morate baš ništa više da kažete.

четвртак, 2. октобар 2014.

Nisam ja od onih što moraju biti nečiji,samo da ne bi bili sami.
Ničija ima razloge.Ničija je izbor.Uvijek bolje ničija,nego bilo čija.
Ne traži me.Znam šta radišProveravaš da li sam još uvek slaba na tebe.Jesam,još uvek.Sad možeš da odeš.Opet.

среда, 1. октобар 2014.

Umoran sam,zaista.Zelim i ja da se smirim malo.Noge me bole od bjezanja,a glava mi puca od razmisljanja. Trebam samo neko rame da se naslonim i ostanem zauvijek.
“Nisi zaljubljen dok ti nečije ime ne piše u svakoj svesci,na svakom listu.”
“Stalno tražimo sreću negde daleko,a propustimo je kada nam je najbliža”.
Niti jedna druga vrsta intimnosti se ne može uporediti sa dva pogleda koja se susreću s istom sigurnošću i odlučnošću i jednostavno odbijaju da se puste.
Skrenula je pogled,zbunjeno,ali me je doza uznemirenosti u njenom ponašanju ohrabrila da sačekam da me ponovo pogleda,pa sam tek tada ja skrenuo svoj... Slutio sam da će naići,i namerno izveo da se slučajno sretnemo.
“Sedi mi se na glupoj klupici sa tobom i drzi mi se tvoja glupava ruka i slusa mi se tvoj najlepsi glas”
Živimo u gradu u kome vrijediš onoliko koliko imaš u džepu.U gradu u kome se odbacuju ružne,siromašne i bolesne osobe.U gradu koji je okrenut ka materijalizmu,gdje je svaka treca sponzoruša i svaki drugi muška kurva.U gradu u kome teško možeš naći pravog prijatelja.U gradu u kome se žive tudji životi,a svoj se smatra savršenim i o njemu se ne govori.U gradu koji ima više maloljetnih roditelja nego fakultetski obrazovanih.Ali ja kažem..Nisu važne stvari na tebi,već ono što nosiš u sebi.. : )
Ispričamo se mi,tako,svakog jutra...
On meni "gu", ja njemu "gu gu"...

I nemojte mi reci da to nije razgovor.
Znamo mi, moj sin i ja, o čemu smo tako divno pričali...

Više mi nije stalo hoćeš li poslati poruku ili ne.
Zaboravljen si.
JEDNOM SE ŽIVI. – Rečenica koju koristimo kada planiramo da napravimo neku glupost…
Siguran znak ljubavi u ljudskom srcu jeste promena na licu koja se desi kada vidi voljenog.
Onaj osećaj kad osećas da ne osećas jer si osećao da ćes osećati…ne daj Bože da osetiš..
Nisu se slagali mnogo.Zapravo,svađali su se sve vreme.Izazivali jedno drugo svakog dana,ali uprkos njihovim razlikama,imali su jednu zajedničku osobinu.
Daljina ti nekad pokaže ko je vredan da ga sačuvaš,a ko da ga pustiš.
Kad mi se pesma svidi,slušam je dok mi se ne smuči.
..."Nije važno da li je to
ljubav na prvi pogled,
važno je da je
do poslednjeg daha."...
Došlo je vrijeme kada je najbolja stvar koju možete uraditi - isključiti emocije.Jedini način da se ljudi prestanu igrati sa njima je - nemati ih.
Birao sam između nje i svih ostalih.Znao sam da ako odaberem nju,gubim sve ostale.Sada znam da sam odabirom nje,dobio sve što mi je potrebno u životu
“Razgovor sa starim prijateljem te samo podsjeti koliko se sve promijenilo.”
Ne moraš da čekaš da ti sreća dođe.Jednostavno,budi srećna.
Ima stvari koje se ne opraštaju.Ima riječi koje se ne zaboravljaju.I ima trenutaka poslije kojih i najdraži ljudi postaju niko.
Dođe dan kad prestaneš sebi postavljati pitanja,jer shvatiš da te odgovori više ne zanimaju.