петак, 30. септембар 2016.

A ja imam tugu 5godina dugu 2000 noci price o samoci
Možeš ti mene prevariti.Možeš me smatrati naivnim.Možeš mi zabosti nož u leđa.Ali zapamti ovo - pred Bogom ti si gubitnik.

понедељак, 26. септембар 2016.

Jesen je drugo proleće,vreme kada svaki list postaje cvet.
Divno je kada neko pamti sitne detalje o tebi i to ne zato što ga stalno podsećaš na njih,već zato što obraća pažnju na tebe.
Bili su taman.Potpuno isti i potpuno različiti.Nemogući zajedno,nezamislivi odvojeno.
Iznenadio me je taj ženski inat.Čvršći od kamena,veći od planine,istrajniji od upornosti.Njihov inat se pretežno probudi nakon razočarenja i tada te sahrane.Koliko god da im se javljao,smatraće te mrtvim.Šta god radio,nećeš moći biti isti u njihovim očima,njihovoj glavi i njihovom srcu.Izbrisaće te kao da nikada nisi niti postojao,a bio si smisao njenog postojanja.Istina,nisu ni ljudi mala slova na papiru da ih brišeš gumicom, ali zato,neki ljudi jesu veliko đubre.A dobro je poznato gde je mesto takvima.U kanti za otpad.Rešiš ih se i osećaš olakišicu.Lakše dišeš.Ne pada ti na pamet da ponavljaš identičnu grešku iznova.Uživaš u samoći od koje si godinama bežao,govoreći kako je usamljenost pakao.Naprotiv,pojedini ljudi su pakao.Biti sam nije sramota.Biti sa bilo kim,to već jeste.Upravo iz pomenutih razloga,opasno je razočarati ženu.Činiće ti se da je pretvorena u čudovište,bezosećajnog monstruma,odbojnu nedodirljivost – što je pogrešno.Ume ona da voli. Može ponuditi bezuslovnu ljubav.Uložiti poslednji atom snage.Samo,neće.Prihvatiće onoga ko će to uraditi isto za nju.
Budi tu.Sutra,prekosutra,kroz nedelju,mesec,godinu.Budi tu zauvek.Želim da ovo s tobom traje i traje dok se jednom ne pogledam u ogledalo i shvatim da imam bore na licu,sede vlasi,ali istu onu vatru u očima koja opisuje moju ljubav prema tebi.Želim da gledamo zalaske sunca zajedno,noću da gledamo zvezde,a onda zaspimo i zagrljeni.
Da idem opisivati koliko ga volim,ne bih mogla.To se ne može opisati.Mogu pokazati,možda.Gledajte mi osmeh kad sam s njim.Gledajte mi oči kad mi kaže da me voli.

петак, 23. септембар 2016.

I konačno je odustala,shvatila je da on nije za nju.Ma koliko ga volela odustala je,sad je kasno za sve.A najviše za njih.
I ne znam,jednostavno se više ne želim nadati,jer posle velike nade dolazi veliko razočaranje.A ja sam već dovoljno razočarana što nikad nećeš biti moj.

четвртак, 22. септембар 2016.

среда, 21. септембар 2016.

Glamurozna žena nije proporcija visine,težine i njenih oblina,to je proporcija intelekta,dobrog ukusa i samopouzdanja.

уторак, 13. септембар 2016.

Rekla mi je da će me čekati.I čekala je.Čekala je,a ja nisam dolazio.Čekala je tiho,nije prigovarala,a trebala je.Čekala je sedeći doma noćima grleći jastuke,a ja sam negde grlio boce,drugove i zene.Čekala je odgovore na moje poruke,a ja pisao drugima.Čekala je da se smirim,da poželim opet tišinu i njenu glavu na mom ramenu.Čekala je,a ja i dalje nisam dolazio.I onda jednom dana ona je prestala da čeka.Nije me više spominjala,nije me više pronalazila u pesmama,u licima koja joj dolaze u susret.Nisam nikad otkrio kad je točno prestala da čeka.Samo sam se jednom osvrnuo,a nje nije bilo tu.Otišla je tiho kao sto je i čekala.Bez suza,bez napada,bez vike,bez dernjave i vriska :"Zašto me ne voliš?"Otišla je s malo dostojanstva koje je uspela sačuvati nakon sto je čekala večnog dečaka,pijanca i ženskara.

понедељак, 12. септембар 2016.

Lagala sam ti.Nisam dobro.Ni malo.I proganja me prošlost i proganja me budućnost.I ne mogu pobeći.I pomislim da možda vidim nekakav spas u tvojem zagrljaju,ali samo bežim.Bežiš li i ti?

четвртак, 8. септембар 2016.

Ona se otkrije,ja je pokrijem.Ona se opet otkrije,ja je opet pokrijem.Ona se otkrije,ja je čvrsto zagrlim.E,nećeš više.
Ljubav je kad ti nečije ‘dobro jutro’ i 'laku noć' izmame osmeh.

среда, 7. септембар 2016.

Stvarno je sve bila laž?Svaki dodir?Zagrljaj?Osmeh?Poljubac?Znala sam da reči ne treba uvek uzimati za ozbiljno.I nisam.Nisam verovala tvojim rečima,ali delima jesam.Prevarilo me tvoje telo koje bi zadrhtalo svaki put kad bi me zagrlilo.
Pogled.Osmeh.Zagrljaj.Beskraj.
Postoje ti neki zagrljaji koji vam ozdrave dušu.
Možda su muškarci izumili vatru,no žene su izumile kako se igrati s njom.
Volim te.
- Ponovi?
Volim te.Rekoh.
Zapalila je cigaru i nijednu riječ nije izgovorila.
Nasmijala se i rekla "Jebi se".
Toliko dugo sam čekala da mi to kažeš,da mi dokažeš.Predugo,a sad mi je odvratno.Bezvrijedno.
Sad nema više značenje.Predugo čekanje je učinilo svoje.
Jebi se!Ponovila je.
I ti i ljubav.Skupa.

уторак, 6. септембар 2016.

Pravog muškarca,s kojim ćete trajati,nećete prepoznati po izgledu,po diplomi,po inteligenciji.Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku,kako vas ljubi,kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha,a ni prelabavo da nestanete bez traga.Pravi vas drži taman onako kao treba,da znate čiji ste.

понедељак, 5. септембар 2016.

Porasla ti je kosa i umornija si nego pre ali se više smeješ,jače grliš i kao da bih mogao satima da ti plačem na ramenu,i bio bih sretan.

субота, 3. септембар 2016.

Bolje je imati ljubomornu devojku kojoj je stalo,nego bezosećajnu glupaču pored koje možeš raditi šta hoćeš.

петак, 2. септембар 2016.

Rekla si ti i ja pravo do zvezda,a od svega ostao je miris tvog parfema..
Neke žene su previše jake da bi plakale.I suviše slabe da zaborave.
A oni mi sad kažu da je plakala.Ko je lud?Ja,što njen povratak meni u tajnosti jedva čekam,ili ona,što me voli,a neće da se vrati?
Živi.Plači.Bori se.Ali ne odustaj.
Ćutiš.To me boli najviše.Opsuj me bar,izgrdi,napiši nešto!Nazovi me,viči na mene,ali,ako Boga znaš,nemoj da ćutiš.Nema ništa gore od bolne tišine.
Kako si smeo ovo da nam uradiš?Kako si mogao meni da uradiš ovo posle svega što smo prošli?Kako si smeo da me poljubiš i odeš od mene onako,kao da se ništa nije desilo?Ne,to nisi smeo da uradiš.Jednom kada si rekao da me voliš,odbila sam te jer si mi bio najbolji drug,čovek kojeg sam mnogo poštovala,jer je bio najbolji čovek kojeg sam ikada upoznala.Ali šta se to desilo sa tobom?Šta te je nateralo da postaneš čovek koji svaku priliku kod neke devojke ne može da propusti?Kada si prestao da budeš čovek koji je bar saslušao moje savete i poslušao ih?Sada,sada mi jednog dana pričaš o tome kako želiš da nadješ dobru devojku,da imaš nešto posebno sa njom,a već drugog dana mi kažeš da si uspeo da smuvaš novu i da je to samo bilo radi zabave.Kako očekuješ od mene da budem sada sa tobom?Kako očekuješ da budem sada sa tobom kada mi pričaš o jednoj devojci,koliko ti se svidja i sve,a drugog dana pričaš da bi ovo moglo da uspe?Kako očekuješ da ti verujem?Upravu si,ne verujem ti više,ne mogu,jer to nije ista osoba kojoj sam mogla sve da kažem,koja je uvek bila tu za mene kad god mi je potrebna.Ti nisi ti više.Mi nismo mi više.I verovatno nikada nećemo ni biti,jer si se sa osobom za koju kažeš da ti je jedino njeno mišljenje bitno,upravo si se sa njom poneo kao sa bilo kojom devojkom koju si upoznao.A i sam si rekao,da to ona nije.Pišem ovo jer verovatno kada bih ti rekla sve ovo,nikada više ne bi pričali,a baš toliko da te izgubim nisam spremna,bar ne još uvek
I znam da i ove kišne noći,do vrata pokrivena,skrivaš suze na svome jastuku,čitajući sve one divne reči koje sam ti pisao,i bledim pogledom gledaš u stranu kreveta na kojoj sam,kao dete spavao,grleći te,da se ne prehladiš,pile moje.
Kad se naviknem da te nema,pojavićeš se.Znam te.
Voli onu koja zna da se prilagodi tvom ludilu,a i da uživa u istom.
Odoh časkom do zvezda,da zakopam neke tuge.Za to vreme,sanjaj nešto nemoguće.Snovi treba takvi da budu.
Septembar što podsjeća na april,i srce puno kiše.I neke misli što se nepozvane vrate,kao iznenadni,nenajavljen gost.

четвртак, 1. септембар 2016.

I sad loše zaboravi,slavi dok su s tobom drugovi,muško prođe ljubiš i ostaviš,a na kraju ostajemo samo mi.
Uvek tu smo mi,zajedno ostali.Sve naše priče i fore iz škole,da li te onaj sada opet zove,bivše drugarice sada samo lovu vole.A mi na zemlji još smo dole,petkom u bloku posle škole,da ispricaš mi sve pričice nove.
Ludi smeh zbog čega niko ne zna,to je ta naša tajna veza,zajedno mi,sada idemo do zvezda.
Znate šta je jedina stvar za koju treba živeti?Prijatelj.Onaj pravi,koji je sa tobom do kraja.Onaj koji će te braniti kada te svi napadaju.Onaj koji će tvoje ime izgovoriti k'o iz topa kada ga pitaju za najvažnije osobe u životu.Onaj  koji će doleteti kad' ti nije dobro,koji će da te podrži u svemu što planiraš,onaj koji NIKAD neće zameniti ni sa kim.