четвртак, 25. фебруар 2016.

Nakon dve jako duge i nesretne veze ljudi me često pitaju: 'Kako si sada?Hoćete li se pomiriti?'I svaki put bih se iznova zamislila,sama sebe preispitivala.Odgovor bi uvek bio isti.'Moje srce čeka nekog trećeg,nekog ko će me tako čvrsto zgrabiti da se neću moći otrgnuti,odvući sa sobom u budućnost,u zauvek.'I da,bila sam upravu.Onako krišom,iza leđa,mi se prikrao.Samo sam osetila njegovo prisustvo,njegov miris,uzdah.Ništa drugo i nije bilo potrebno.Nakon toga je naišla tako snažna oluja,nosila je sve pred sobom,ali,ipak,stala je pored njega,a iza očistila sav pepeo i prašinu.Ostala je samo svetla budućnost,sreća,osmeh na licu,ljubav,taj očaravajući pogled u očima.Ni sekunde nisam razmišljala,samo sam se zadovoljno nasmejala i osetila taj jaki zagrljaj.Svet je bio naš!

Нема коментара:

Постави коментар