петак, 27. фебруар 2015.

Slušaj,prijatelju.Postoje oči u kojima možeš preplivati sve svoje probleme.Nađi ih i ne daj nikome.
Ako ćutim,ne znači da nemam šta da kažem.
Kunem se ta noć je bila posebna.Spadala je u one mrakove,gde dišeš,ćutiš,grliš moliš da ne prođe.
Prava ljubav je tamo gdje možeš biti ono što jesi,sa svim svojim manama,bez maski i bez straha.
Dobra,pametna i lepa žena je dragocenost.Muškarac koju takvu ima može da je sačuva samo ako je prekrije ljubavlju,pažnjom i nežnošću.
Najveću tugu kriju oni koji se najviše smeju!Oni koji vama ne daju da budete tužni!Verujte,oni znaju kako to boli!
Dođe mi da se posvađamo,pošteno.Da je privučem i dopustim joj da me ugrize.Grebe.Ma neka radi šta hoće.Zadihana.Zaljubljena.
Ne,ne opraštam zato što sam naivna,glupa i nemam ponosa.Sve vidim,sve znam.Ali i dalje verujem u dobro u ljudima.Tako sam izabrala.I znam da će mi zbog toga život biti lepši i bolji.Opraštam,ali ne zaboravljam.Dajem još po koju šansu i sebi i njima.
Jaka žena je ona koja ujutro smogne snage da se nasmije,iako je proplakala cijelu noć.
Ne popuštam na te sitne trenutke slabosti.Ne, mili moj.Možda se nekad i sretnemo između mog inata, osećaja da je konačno lepo doživeti te u prošlosti i tvog muškog kukavičluka da budeš tu kad mi najviše trebaš.
Ona je ispisala priču mog života.Na bezbroj načina preokrenula moje mane u sjajne prednosti i omogućila mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.
Neki su ljudi ljepilo za našu dušu.Svojim osmijehom sastavljaju slomljene djeliće.
Ne treba cijeli svijet da te voli,treba samo jedna osoba. I dovoljno je
Volim ljude koji sitnicama umeju da me ostave bez reči,ali sa osmehom na licu.
Čovek najviše ponizi sebe u onom trenutku kad počne da moli za ljubav.Za ljubav se bori!Kad počneš da moliš,sve bitke su izgubljene.
Bole me moja uzaludna maštanja,srušene iluzije,izgubljena nada,neispunjena očekivanja.Bole na svako sećanje.Ti više ne.
Žena može da krije ljubav prema tebi.Da ćuti.Uzalud!Njene oči,kada te vide,kažu sve.

понедељак, 23. фебруар 2015.

Samo ti si me znao.Samo ti si me ispunjavao,a opet si me baš ti takav, najviše povredio.Znao si da me voliš, na neki svoj poseban i jedinstven način.Nisi bio kao drugi,bio si drugačiji valjda sam te baš zato i ovako zavolela.Umeo si da me nasmeješ kao malo dete.Da me zagrliš i kažeš reč utehe kada je bilo potrebno. Znao si da mi obrišeš svaku suzu s lica.Svaki korak moj si znao,svaku manu i vrlinu,a ipak si me voleo,baš takvu kakva jesam.Ustvari,jedini si me ti i upoznao.Jedino sam tebe pustila u svoj svet,da ga upoznaš u potpunosti,da zaviriš u sve tajne,sve moje bolne tačke,svaki moj strah i ponos,svaku moju ranu i uspomenu iz prošlosti.I znao si to da ceniš na pravi način.Sve si znao,baš sve,osim jedne stvari…Da me zadržiš za sebe,nisi znao,tu si stao.I tu je bio kraj.
Boljelo je... Al' sam ti uskratila zadovoljstvo da uživaš u tome.
Ponekad je istina o tebi gora,nego laz o meni.
Da ljubav nije za nju,njeno jedino pravilo
A zena koliko god bila jaka,treba nekog jaceg.
Za propusten poziv tvoj,sve bih dala..
“Možda sam solo,al’ nisam preboleo ništa i nikoga što sam ikada iskreno voleo.”

петак, 20. фебруар 2015.

Nije je zanimalo šta se govori o njoj.Živela je svojim životom,pravila se da je ništa ne zanima i uspela je.

четвртак, 19. фебруар 2015.

"Valjda to tako ide,navikneš vremenom da ljudi odlaze od tebe.Navikneš da tek tako,olako,dignu ruke od tebe,bez borbe,bez ijednog pokušaja.Šta se desi?Ne znam ni sam.Valjda im je teško da se bore ili nemaju volje.Ili pak smo mi ti koji nisu vrijedni njihovog vremena?Ko će ga,do vraga,znati."
"Ona je obrisala sve njihove poruke da bi ga zaboravila.On ih je čuvao da bi je pamtio.A,ipak,ona se mnogo duže svega sećala."

среда, 18. фебруар 2015.

"Otišao si.Hvala ti,najveća ljubavi.Hvala ti što se nisi trudio.Što si ispao loš.Hvala što si zaboravio naše datume,naša mesta,naša sećanja.Sad nas nema više.A nekad nas je imalo,nekad smo imali i previše.Zašto ovo sve?Zašto ovako?Boli me.Steglo me u srcu,ljubavi,davim se od bolova.Ne znaš kako mi je jer nikad nisi osetio ovakav bol,bol kada vidiš da osoba koju voliš ostavlja te,beži,ne trudi se.Idi leči se sa njom,dakako će ti bit' bolje.Ali znam da neće.Znam da noćima nisi dobro,znam da noćima gubiš se u sećanjima.Znaš da smo imali nešto posebno,ali sve si uništio,bacio nas duboko u tamu,daleku i nesrećnu tamu.Znaš da nećemo biti srećni,znati pravu sreću,ti i ja smo imali sreću,neopisivu,nema je više.Niti će je imat'.Sigurno znaš da nijedna neće bit' kao ja,niti će se smejat' kao ja,niti će bit' kao ja luda.Nijednu nećeš moći da nazoveš ludom,jer znaš da sam ja tvoja luda.A u tim trenucima sam ja bila luda za tobom,luda za srećom koju smo imali.Sad sam se izgubila,ljubavi.Da ljubavi moja,bez tvoje snage,sigurnosti i zagrljaja,ja sam izgubljena.I mrzim to.Mrzim sve ovo što se dešava.Znam da će proći,ali u srcu,u srcu ostaješ zauvek.Znam to.Okrutan si,buntovan.Nezahvalan i licemeran.I bezgrešan i grešan.Kao i život.Ali hvala ti opet.Naučila sam svoju lekciju.I upoznala najveću,bolnu ljubav."
''Ožiljke koje ostavljaju bliski ljudi, ne može izlečiti niko.Znali su gde udaraju.''
''Dođi da te zagrlim.Znam koliko ti je to potrebno.Znam koliko mi je to potrebno.''
“Oženio bih te.Takvu.Ludu i napornu.Tvrdoglavu do neba.Planeš u sekundi.Svejedno.Oženio bih te.”
''Najteže je,ljudi moji,plakati bez suza,duboko u sebi.''
“Tajne ostaju tajne i kada prijatelju prestanu biti prijatelji.”
“Neke stvari ne izgovaraš,jer se bojiš da će u tom trenutku kad ih izgovoriš naglas postati istinite.Ovako, dok samo razmišljaš o njima,čini ti se da nisu stvarne.Prećutkivanje zavaraš sebe,valjda tako manje boli.”
Neobicno mi je.Ja sam osoba od koje svi odlaze kad vise nemaju koristi,a on je tu.Ostao je,trpi me kad sam najgora i ne odustaje od mene.

субота, 14. фебруар 2015.

“Postoje one tuge o kojima nikad ne pričaš.Zakopaš ih pod jastuk i one mirno čekaju da padne noć.”
“A želim tako,znaš,imati nekog da ležimo i da mu pričam cijelu noć.Samo da šuti kraj mene i da me voli.”
“Šta sad znači naš datum, kad nismo više zajedno…”
“Tužni ljudi imaju najljepše oči. Suze sjaje kao biseri iznad lažnog osmjeha.”

петак, 13. фебруар 2015.

четвртак, 12. фебруар 2015.

Neke se reči prećute,udahnu se,duboko,i uz tup udarac,a jak bol u plućima nestanu.
"Nedostaje mi toliko da boli.Kako bih samo bila zahvalna da ga u ovom trenutku mogu zagrliti.Samo
jedan zagrljaj."
“Noćas iz ništavila,opet kreće lavina,srce opet predosjeća…”
Ostaće mnogo zaljubljene dece koja će odrastajući,postati razočarani ljudi.Odrastaju u pogrešnom vremenu, među pogrešnim ljudima,gde je sve manje ljubavi a sve više interesa.Samo retki će naći retke,a ostali će biti prepušteni sudbini i čekanju.
“Kao da,celi život je stao u onoj noći,kad sam te imao.”
Još se lažne nade rode i rane otvore na poziv koji ima sličan broj..
Šta je bilo malena?Nije valjda da si se nadala.Još.
Mozda će ljubav i prestati,ali nikad neću zaboraviti koliko sam te voljela.
Jer težak je osjećaj kad ne možeš da zaboraviš,a budeš zaboravljen.
“Istina je bila da mi je nedostajao i da me je sve bolelo.Sve vreme.Bila sam u ratu sama sa sobom.”

субота, 7. фебруар 2015.

петак, 6. фебруар 2015.

I kad jednom ostariš... Znat ćeš, sunce moje, da i dalje neće biti važno koliko imaš godina, već koga imaš u tim godinama!

четвртак, 5. фебруар 2015.

Prvog dana braka muž i žena su odlučili da ne primaju goste i da nikome ne otvaraju vrata.Tog dana su došli muževi roditelji u posetu,stajali su pred vratima i čekali da im otvore.Muž i žena su se pogledali,on je poželeo da im otvori vrata,ali pošto su imali dogovor – nisu,pa su roditelji otišli.Posle nekog vremena,istoga dana, došli su ženini roditelji.Pogledali su i pomislili na dogovor koji imaju,ali supruga je počela da plače: “Ne mogu ovo da učinim svojim roditeljima”,i otvorila vrata.Muž nije rekao ništa.Godine su prošle,dobili su četiri sina,a peto dete koje su dobili bila je djevojčica.Otac je organizovao veliko,nezapamćeno veselje.Posle veselja supruga ga je pitala zašto je napravio tako veliko slavlje povodom rođenja ćerke,a nije za prethodna četiri sina.Muž joj je jednostavno odgovorio:
“Zato što će ona meni otvoriti vrata“

уторак, 3. фебруар 2015.

“Gotovo.Zauvek.Nikada.Teške reči.Vrlo konačne.Vrlo prazne.Zapravo to ne mislimo.To samo kažemo kad želimo izazvati reakciju.Kad preklinjemo za odgovor.”