Eh' moja ''najbolja drugarice'' prije 10 godina smo govorile da će naše prijeteljstvo biti zauvjek, da nas niko neće moći rastaviti, da se nikada nećemo moći posvađati.. eh' ta prošlost.. Slama mi se srce kada vidim šta se sada dešava. Nekada smo pričale satima svaki dan, sad mjesecima ne govorimo, a i ako progovorimo sve se završi svađom, ali ja sam znala da će doći do ovoga jer posljednje 2 godine nehotice se posvađamo, pa se pomirimo, pa pričamo o našoj 'nemogućoj' svađi koja nije trajala ni punih 12h. Sada sam svjesna da ništa ne traje zauvijek i srce mi se slama kada te vidim s nekim drugim što pričaš kao sa mnom. A ja još uvijek pamtim svaku tvoju riječ, tajnu, laž.. Sve pamtim. A ti? Da li se ti ičega prisječaš? Barem neke naše ludosti koju smo zajedno napravile. Naravno da ne! Ali vidim da nisi ista više. Nikoga ne gledaš više onako kao mene. Mnogo ti je tuge u očima koju samo ja mogu da primjetim. Ne. Pogrešan izraz. Toliko smo bile bliske sestro moja da osjetim to u sebi. Eh' srce mi se slama kad prolazim pored tebe kao da te ne primjetim.. I još uvijek se nadam da se možda nekada vratimo na 'staro'.....