Ti misliš da je ovo tvoje vrijeme. Ti misliš da si pobijedio u ovoj igri sudbine i da si me ranio do kraja. Ti sad letiš u nekom svom svijetu,misleći da sam ja još uvijek u onom našem. Ti misliš da me boli što si se zadnji nasmijao i da još uvijek čekam dan kad ćeš se vratiti. No, ti ne znaš da si uspio ono što je prije bilo nemoguće. Odgurnuo si me od sebe ni ne sluteći da se ja više ne želim vratiti tamo gdje nikad nisam dobila ono što mi je pripadalo. Ti ne znaš s kolikim prijezirom gledam na tebe i samo se molim da nikad ne dođe dan kada će prezir nestati. No, ne krivim tebe. Ja sam kriva jer sam dopustila da me okuješ svojim lažima i uvjeriš me da je ono malo što si mi davao previše. No, nije mi žao što sam te srela ti si bio moja najveća pogreška i kao takvog ću te se uvijek sjećati. Ti si moj dokaz da se ne voli zauvijek i da je doista tanka granica između ljubavi i mržnje. No, ti i dalje misli da si pobijedio u ovoj igri sudbine ali vjeruj mene nije briga, moje vrijeme tek je počelo...