петак, 29. новембар 2013.

“Odem na njegove poruke i ruke mi se počnu tresti, čitam sve što je pisao, obuzme me vručina, srce ubzano kuca, i čitam sve slatke riječi i ono “volim te”, njegove riječi kojima mi govori koliko mu znaćim. A onda? Onda se suze skupe u očima, srce zaboli i shvatim koliko ga volim, koliko mi fali. Pa se pitam, gdje smo mi? Gdje sam pogriješila? Kamo je nestalo sve? Sve slatke riječi i sva obečanja.. Sve što mi je od njega ostalo su uspomene, uspomene koje ne mogu izbaciti iz glave i ona bol u prsima.. Ona koja kad zaboli shvatiš da ti nedostaje najbitniji dio tebe, on.”

Нема коментара:

Постави коментар