петак, 11. април 2014.

A ja, ja se brinem da ne slomim tebe. A, ti, ti slomiš mene. U redu je, ne brini. Složit će mene netko opet. Kada misliš da si me slomio do kraja, vratit ću se jača nego ikad. To je ono dobro u tome, nakon svakog udarca, bivaš sve jači i jači. I ne brini, ne mrzim ja tebe, zapravo ja ne mrzim nikog, vjerojatno te i volim i dalje, ili možda i ne. I ne ljutim se. Čak nisam ni toliko razočarana. Proći će. I neću ti ništa reći. Tišina može biti najugodnija, ali vjeruj mi, može boljeti više od ičeg. Zato, neću ništa napravit. Ono kako ćeš se ti osjećat, tvoja je najveća bol. To kad me vidiš, nasmješenu, podsjetit će te. Nećeš željet to, ali hoće. A ja, ja imam prijatelje koji će me složit, nasmijat, i dignut na noge. Ja jesam slomljena, ali sve prolazi, tako će i ovo.

Нема коментара:

Постави коментар