четвртак, 11. август 2016.

Po koji put čujem od tebe ovakve reči?Pravim se da ne boli,da me ne dotiču.Ma vrisnula bih na sav glas, ujedala i plakala.Razum mi govori da odustanem,da ne vrediš,ali srce.E baš ono me vuče ka tebi.Želim samo da sve ovo prestane,da sebe opet vidim srećnu i zadovoljnu,ali takva pored tebe neću biti,i to me ubija.

Нема коментара:

Постави коментар