среда, 6. април 2016.

Ona je jednostavno takva.I da joj dođem krvavih ruku,ne bi me ništa pitala.Već bi i sebe isprljala opipavajući me da se uveri da sam dobro.I na kraju bi me zagrlila govoreći da će sve biti uredu.Njoj je bitno samo jedno,da u ovom životu,koliko god on trajao,ima mene a i što bih ja bio bez nje?

Нема коментара:

Постави коментар