среда, 20. август 2014.

Vrlo često mi je potreban neko da mi bez reči pruži ruku,ćuti i ništa više.Da zna.Da me razume.Da me jednostavno oseti.I da samim tim ja znam da nisam sama kada život zaboli.E,takav neko vredi neprocenjivo mnogo.

Нема коментара:

Постави коментар