Ona se jednostavno navikla na sve,vremenom.Shvatila je da će jedna osoba uvijek ostati u sjećanju,shvatila da će jedan djelić njenog srca uvijek pripadati nekome ko se nje i ne sjeća.I ostala je nada da će se jednog dana pojaviti osoba koja će je oraspoložiti,koja će joj vratiti njen izgubljeni djelić...Tako,dok ga čeka, posluša par tužnih pjesama,prisjeti se najljepših uspomena,pusti poneku suzu,brzo ju obriše,a potom se nasmije sama sebi i odluči da mora krenuti dalje,život to očekuje od nje.