Postoji osoba koja je tu od onog trenutka kada ste ugledali prvu svjetlost. Osoba koju volite onom posebnom ljubavlju, čak iako je nekada ne pokazujete dovoljno. Kada ugledam suze u njenim očima, sumornim od svih briga i neispavanih noći, srce kao da mi se kida na milion sitnih dijelova. Kroz glavu mi prođe sve ono što smo prošle zajedno. Svo ono moje ponašanje koje nekada nije bilo korektno, koje... ona nije zaslužila, ali ona je osoba koja to zaboravi, ona se samo sjeća lijepih stvari. Svaka njena suza me ubije iznova. Iako ih često sakrije, proguta onako ponosno, jer ne želi da je vidite tužnu, dođe dan kada ih ne može pobijediti. Kada je gledam uplakanu, imam osjećaj da će me bol koju osjećam skrhati. Molim Boga da je čuva, ojača,da ublaži njenu tugu i bol. Ljubav prema njoj ne može se mjeriti ni sa svim okeanima svijeta. Ona je veća i od neba. Zato,volite je, čuvajte, jer doći će dan kada bi dali sve da još jednom vidite njeno naborano lice, oči sumorne, da osjetite još jednom te stare, umorne ruke na svom licu i da čujete onaj nježni glas koji ima samo jedna osoba, samo jedna jedina majka !