субота, 5. октобар 2013.

On u suštini i jeste kao i svi drugi.Ne mogu da kažem da je mnogo drugačiji.Jeste stoka.Jeste gad.Ali ipak ima ono nešto zbog čega se uvijek nasmiješim kad ga vidim.Ono zbog čega se osjećam prijatno kad pričam sa njim i ako mi i nemamo o čemu da pričamo jer smo dva različita svijeta.Nije lijep.Ne zaslužuje ni jednu suzu,nije vrijedan toga.Niko toga nije vrijedan.I ako 100 puta kažem ne,nikad nije završeno.On je kao droga.Ne mošes lako da ga se odvikneš,ali jednom ću morati. :/

Нема коментара:

Постави коментар