недеља, 2. фебруар 2014.

Glumimo pred svima. Okrećemo glavu jedno od drugog. A pogledi nam se sreću kad nas niko ne vidi. Tada znam da me nisi zaboravio, a nisam ni ja tebe zaboravila. Da ni ovo vrijeme, ni svi drugi, ni sve te tvoje druge, ne mogu da izbrišu ono naše. Nismo mnogo trajali, tek toliko da se nikad ne zaboravimo. I onda ti uhvatim pogled, a srce zaigra. A tako nam malo fali, samo malo manje inata.

Нема коментара:

Постави коментар